Split i povijesni kompleks Dioklecijanova palača

Najveći dalmatinski grad, Split, smješten je između rijeka Žrnovnice na istoku i Jadra na zapadu. Split je ujedno i drugi hrvatski grad po veličini. Smješten na jadranskoj obali u srednjoj Dalmaciji na Splitskom (Marjanskom) poluotoku.

Od uzvisina, okružuju ga u zaleđu – sa sjevera planina Mosor, sa sjeverozapada brdo Kozjak, s istoka brdo Perun, a najstarija gradska jezgra nalazi se podno brda Marjana. Splitski poluotok okružuju otoci Brač, Hvar, Šolta i Čiovo.

Ovaj je grad nastao za vrijeme cara Dioklecijana koji je 295. godine započeo s gradnjom velebne palače. U 7. stoljeću palača se pretvorila u grad kada su se tadašnji stanovnici sklonili u nju prilikom naleta Slavena i Avara.

U srednjovjekovnim latinskim ispravama grad se naziva Spalatum, a talijanska izvedenica imena je Spalato, dok prema teoriji Tome Arhiđakona ime grada je nastalo od latinske riječi za Dioklecijanovu palaču (palatium = S-palatium).

1979. godine Split je zajedno sa Dioklecijanovom palačom upisan u UNESCO-ov registar svjetske baštine. Ne zna se točno vrijeme kada je počela izgradnja palače ni tko su bili njeni graditelji, no pretpostavlja se da je to bilo davne 295. godine.

Uklesana grčka imena na palači svjedoče o tome da je određeni broj graditelja bio porijeklom iz istočnog dijela carstva. Palača je napravljena od materijala koji su u tadašnje vrijeme bili dostupni  u neposrednoj blizini Splita, pa je tako vapnenac bio dopremljen sa otoka Brača, sedra se vadila iz obližnjih rijeka dok se opeka izrađivala također u obližnjim mjestima nedaleko Splita.

Dioklecijanova palača nalikuje vojnom logoru – kastrumu, odnosno građena je po uzoru na rimski tabor, ali je bila i carska rezidencija – ljetnikovac. Postojala su četiri ulaza u palaču, tri s kopnene i jedan s morske strane.

Palača je podijeljena u dva dijela: na sjevernom je djelu boravila posluga, vojska i tu se nalazilo skladište, a na južnom je djelu živjela carska obitelj. Dioklecijanova palača predstavlja nacionalno i svjetsko dobro te je važno svjedočanstvo kulturne tradicije i civilizacije.

Autor: S.Š.