Lipica – ergela konja

Jedna od svakako od najljepših pasmina konja je zasigurni bijeli Lipicanac, poznatiji kao pripadnik svjetski poznate pasmine konja, uzgojene u Sloveniji. Smatra se da je pasmina nastala 1580. godine u Lipici na slovenskom kraškom području, u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji.

Lipicanski konj nastao je na bivšoj ergeli bečkog dvora, kada se uzgoj u samom početku temeljio na kobilama i pastusima španjolskog i napuljskog podrijetla, a kasnije i arapskog podrijetla. Pretpostavlja se da su na području Lipice već u rimsko doba uzgajali snažne, brze i izdržljive konje.

Ergelu je utemeljio austrijski nadvojvoda Karlo, koji je Lipicu s pripadajućim posjedima kupio od nadbiskupa Trsta. Smatra se da je Karlo imao namjeru uzgojiti elegantne jahače i vučne konje za konjušnice u Grazu, gdje je bila rezidencija.

U svojoj namjeri da uzgoji zavidnu ergelu prekrasnih konja, izgradili su konjušnicu i uredili pašnjake, te navažali zemlju iz brojnih kraških dolina. Radovi su bili završeni u 5 godina, tako da je 1580. godine upravitelj ergele Franc Jurko poručio kako će ergela imati nesmetan razvoj.

Smatra se da su prvi konji nabavljeni 1580. godine iz Španjolske, a u godinama koje su slijedile iz Italije. Zanimljivo je spomenuti kako su bili kupovani i njemački konji među kojima je najpoznatiji Lipp te danski konj iz ergele Frederiksborg

Rekli smo kako je u Lipiku dopremljeno i više arapskih konja, a vlastitu krvnu liniju oblikovao je 1816. godine izvorni arapski konj Siglavy.

Lipica je kroz povijest imala nekoliko teških trenutaka, a svakako najteži je bio za vrijeme Drugog svjetskog rata, nakon kapitulacije Italije, došli su Nijemci i u listopadu 1943. godine preselili svih 179 konja u Hostoun u Češkoj.

Nakon rata svi su konji došli pod američko zapovjedništvo koji su ih predali Italiji. Jugoslavija je uspjela 1947. godine dobiti 11 konja, no kroz dugi niz godina uspjeli su obnoviti čitavu ergelu.

Danas se možemo pohvaliti kako i u Hrvatskoj, točnije u Đakovu postoji ergela lipicanaca točnije 180 grla, od čega su, 176 grla lipicanci, a 4 grla toplokrvni pastusi. U Hrvatskoj su se počeli uzgajati 1806. godine u Đakovu, a u 19. stoljeću stvara se zasebna linija pastuha, Tulipan.

Lipicaneri se smatraju jednim od naljepših pasmina koji oduševljavaju svojim visokim leđima sa širokim i dubokim prsnim košem te zaobljenim rebrima i prekrasnom visokom hodu kojem pogoduje duga lopatica i kratka podlaktica. Poseban je i po snažnoj i gustoj strukturi koja odlikuje grivu i rep.