St. Helens jedan je od najpoznatijih vulkana diljem svijeta. Naime radi se o aktivnom vulkanu u sjevero-zapadnom dijelu države Washington. Poznato je kako je vulkan dugo vremena mirovao, no veću aktivnost počeo je pokazivati početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada je magma počela stvarati pritisak unutar vulkana i izdizati planinu, uzrokujući pritom izbočenje sa sjeverne strane planine.
Erupcija tog vulkana predstavila je zaista razornu i surovu moć prirode kada je eruptirala jačinom 10 megatronskih bombi. Nažalost nitko nije mogao predvidjeti kolika će biti razorna moć tog vulkana. Velika erupcija započela je 18. svibnja 1980. godine kada je potres magnitude 5,0 uzrokovao klizanje naslaga sa sjeverne strane planine prema rijeci Toutle.
Istovremeno vrući mjeruhičasti oblak staklastog pepela i smrvljenih stijena izbačen je u atmosferu. Kopnene vode pretvorile su se u paru, a 400 milijuna tone pare i prašine završilo je u atmosferi.
Samo četri mjeseca nakon erupcije velik dio područja izgledao je beživotno, a da ne pričamo o tome kako je izginulo oko dva milijuna ptica, riba i drugih životinja.
Nakon tog nesretnog događaj utvrđeno je kako je broj poginulih iznosio 61, od čega je jedan dio smrtno stradao, dok su drugi proglašeni nestalim u pepelu i ruševinama. Koliko je bila razorna erupcija svjedoči činjenica kako se planina visoka 2.950 metara nakon erupcije smanjila na 2.550 metara.
Godine 1982. predsjednik Ronald Reagan odlučio je oformiti St. Helens kao nacionalni vulkanski spomenik, koji se prostire se 110.000 jutara. Nakon erupcije sve je ostavljeno kako bi se priroda počela polako oporavljati, a 1987. godine američki odjel zadužen za prirodu dozvolio je ponovno planinarenje tim područjem.
Unatoč tragičnom događaju koji se dogodio St. Helens je danas mjesto koje uvelike privlači velik broj turista koji se žele malo prošetati nekadašnjim dijelom gdje je lava uništavala sve pred sobom.
Odgovori