
Foto: Flickr, ksenipu
Svaka zemlja koja ima svoje nacionalne parkove može reći da ima predivna prirodna bogatstva kojima se može pohvaliti. Svaki nacionalni park čuva svoju prirodu i njezine stanovnike, uključujući i znamenitosti koje se tamo nalaze.
Pored bogatstva prirode kojima se može pohvaliti većina parkova, ne treba zanemariti ni njihovu povijest o čijim djelima svjedoči svaki detalj od arheoloških nalazišta pa do starosti biljaka.
Makedonija je posebna zemlja koja se pored ljubaznog stanovništva može pohvaliti zanimljivom kuhinjom i prije svega prekrasnom prirodom koja će vas jednostavno očarati – tu možemo ubrojati i tri nacionalna parka koji su, nažalost, u opasnosti, budući da vlasti ne ulažu dovoljno u njihovo održavanje.
Nacionalni park Galičica
Galičica je proglašena nacionalnim parkom 1958. godine. Površina parka iznosi 227 km2, a nalazi se između dva makedonska jezera: Ohridskog i Prespanskog. Na ovom području živi velik broj biljnih vrsta od kojih su mnoge endemske.
Nacionalni park Mavrovo
Mavrovo je najveći nacionalni park na podrčju Makedoniji, osnovan 1948. godine. Obuhvaća planine Korab, Dešat, jugozapadne ogranke Šar planine, velike dijelove planine Bistre i sjeverne dijelove Krčine. Središnji dio parka zauzima dolina i slijev rijeke Radike. Park je poznat po staništu mnogih biljnih i životinjskih vrsta.
Nacionalni park Pelister
Pelister se nalazi u jugozapadnom dijelu Makedonije, a karakterističan je po mnogobrojnim vrhovima višim od 2.000 metara i razdvojenim dubokim dolinama. Najviši vrh je Pelister – 2.601 m. Od reljefnih oblika najpoznatije su kamene rijeke.
Nacionalni parkovi bogatstvo su svake zemlje i ono najmanje što bi trebali napraviti je očuvati njihovu vrijednost.

Foto: Flickr, anicapetkoska
Odgovori